Breytingaskeišiš; tiltekt ķ tķu lišum.

Bara oršiš sjįlft vekur upp tilfinningarsveiflur, breytingaskeiš meš žurrki, hitakófum, svefnleysi og ömmuskeggi. Hver vill žaš? Žaš kemur mér alltaf jafn mikiš į óvart hvaš viš vitum almennt lķtiš um žetta merkilega skeiš ķ lķfi kvenna žegar hormónarnir taka aš breytast eftir įralanga mįnašarlega reglulega sveiflur.

Fram aš breytingaskeiši höfum viš veriš prógrammer-ašar til žess aš eiga börn og mįnašarklukkan hefur tifaš; tikk-takk meš egglosi, blęšingum og hrynjanda sem stundum leiddi til žess aš egg meštók sęši. Višhald stofnsins er fast vķrašur ķ heila okkar, hvort sem viš eignušumst börn eša ekki. Ekki nóg meš aš višhalda honum heldur eru lķka brautir ķ heilanum sem sjį til žess aš viš elskum afkvęmi okkar og leggjum hart aš okkur til aš koma til manns. Viš eigum erfitt meš aš komast undan žeirri tilfinningu aš naušsynlegt sé aš öllum lķki viš okkur til žess aš tilheyra hópnum, slķkt er öruggara ķ lķfrķkinu. Hórmónarnir tikka og sjį til žess aš viš séum ķ formi til aš hugsa um ašra.

 Allt ķ einu veršur allt vitlaust (reyndar ekki allt ķ einu, breytingaskeišiš tekur allt aš fimmtįn įr) og hormónarnir sem hafa tifaš sķšan viš uršum frjóar fara aš detta śr takti.

 “Hvaš meš mig?” Er stóra spurninginn sem skellur į okkur eins og viš séum aš vakna af svefni lķkt og Mjallhvķt sem sofnaši eftir aš hafa sinnt dvergunum sjö. En nś er žaš ekki prinsinn sem bjargar okkur heldur viš sjįlfar.

 

Breytingaskeišiš er tķmi til aš taka til, flokka og henda. Oftast leitar į okkur žaš sem ekki hefur veriš gert upp og viš vöknum til mešvitundar um aš lķfiš er ekki endalaust. Einn daginn munum viš ekki vera hér lengur, sį dagur er ekki svo żkja langt undan mišaš viš žaš sem lišiš er. Hins vegar höfum viš lifaš nęgilega lengi til aš geta gert okkur grein fyrir hvernig viš ętlum aš ljį lķfi okkar merkingu og gildi.

 

Ég hef glķmt viš žetta skeiš vitsmunalega, mišbik lķfsins, af įstrķšu undanfarin įratug og er nśna aš skrifa aš bók sem ber vinnuheitiš: Sterkari ķ seinni hįlfleik. Hśn kemur śt fljótlega. Ég verš aš segja aš eftir žvķ sem ég sekk mér meira ķ žetta lķfsskeiš žvķ įhugaveršara finnst mér žaš. Žaš sem ég hef lęrt į žeirri vegferš mį draga saman ķ tķu punkta (alltaf gott aš einfalda žetta en bókin veršur ašeins żtarlegri..).

 

Hefst žį lesturinn J

 

  1. Flokkašu višhorf žķn til sjįlfar žķn vel. Kastašu vanmętti, skömm og fórnarlambinu. Faršu bara meš žetta į Sorpu, algjör óžarfi aš drattast meš žetta lengur. Fįšu hjįlp fagašila ef meš žarf.
  2. Finndu mįtt žinn og megin ķ styrkleikum og lķfsreynslu žinni. Settu žer markmiš um hvernig žś ętlar aš verša sterkari, lķkamlega, tilfinningarlega og andlega. Markmiš um fjįrmįl, atvinnu, sambönd og heimili. Ekki seinna heldur nśna eša fljótlega.
  3. Settu unaš sterkt inn ķ lķf žitt. Endurskilgreindu kynveruna, kastašu hugmyndum um aš žś žurfir aš vera ung, grönn og stinn til aš lifa góšu kynlķfi. Aldeilis ekki, mundu aš žegar börnin fara aš heiman er tķmi til aš stunda kynlķf mun rżmri svo ég tali nś ekki um plįssiš. Ekki leyfa žér aš hętta aš stunda kynlķf žó aš žś eigir ekki maka. Žaš er fullt af tękifęrum og sjįlfs er höndin hollust ķ žessum efnum! Hvaš vekur žér unaš? Nudd, nįttśran, góš bók, samvera, börn, barnabörn, kvikmyndir, feršalög. Listinn er endalaus.
  4. Žegar žś ert bśin aš flokka og taka til settu žį forvitni į stall. Viš lifum svo miklu lengur en įšur og žeir sem lifa vel eru žeir sem eru forvitnir og halda įfram aš lęra lķfiš į enda. Hvaš ętlar žś aš lęra? Dans eša tónlistarnįm gefur heilanum sama kikkiš og lķkamleg hreyfing. Viš getum gert svo margt til aš halda heilanum viš. Finndu žér fyrirmyndir ķ konum sem lķfa įstrķšufullu lķfi og eru eldri en žś ert. Helst nokkrum įratugum eldri svo žś getir ķmyndaš žér hvernig žś vilt feta ķ fótspor žeirra meš žeim fyrirvara aš gera žaš sem til žarf.
  5. Taktu til ķ samböndum žķnum. Konur sem eiga nįnar vinkonur lifa lengur! Hvernig ętlar žś aš rękta vinkonur žķnar – eša eignast nżjar? Ekki hanga ķ samböndum sem ekki eru gefandi lengur. Hjónabandiš žarf aš fara ķ gegnum endurnżjun lķfdaga žegar dagleg tilvera snżst ekki lengur um aš koma ungunum į legg. Samband žitt viš börn žķn tekur lķka breytingum, hvernig viltu hafa žaš?
  6. Lķkaminn sem hefur haft mikla hormóna“vernd” žarf meiri athygli. Hreyfing, matarręši sem hentar žķnum lķkama, žaš er enginn lausn sem hentar öllum. Eigšu žitt ljśfa samband viš mat og kropp. Nś er rétti tķminn til aš losa sig viš fķkn. Ef žś įtt ķ erfišleikum meš įfengi, lyf, mat eša annaš žį er breytingaskeišstķminn brilljant til aš losa sig viš žaš.
  7. Lofašu sjįlfri žér aš segja aldrei “en ég er nś komin į žennan aldur.” Aldur er afstęšur og talan segir ekkert um hversu ung žś ert ķ anda. Fylgstu meš og ekki leyfa žér aš dragast aftur śr. Žś veršur į vinnumarkaši mun lengur en kynslóšin į undan. Hvernig ętlar žś aš halda žér viš? Hęttu aš gera žaš sem žér finnst leišilegt og finndu leišir til aš gera meira af žvķ sem hefur merkingu fyrir žig. Žaš eru endalausar tękfęri til ef mašur undirbżr sig fyrir žau.
  8. Vertu žakklįt hvern dag fyrir allt sem viš tökum sem sjįlfsögšum hlut. Settu žaš į forgangslista aš vinna aš žvķ aš vera jįkvęš. Skelltu skollaeyrum viš neikvęšri umfjöllun um dęgurmįl og dęguržras. Taktu žįtt ķ umręšum og lįttu rödd žķna heyrast žegar žér er misbošiš en ekki nżta tķmann ķ nišurrif.
  9. Kynntu žér allt sem žś getur um breytingaskeišiš og ef og žegar žś finnur fyrir einkennum talašu um žaš viš vinkonur, mömmu žķna, dętur og kvensjśkdómalękni. Ekki žjįst aš óžörfu yfir hitakófum og svefnleysi, žurrki eša tilfinningarsveiflum. Finndu žér góšan kvensjśkdómalękni eša heimilslękni sem skilur hvaš žś ert aš fara ķ gegnum og kynntu žér hvaš er ķ boši. Mundu bara aš hitakófiš hjįlpar žér aš svitna śt öllum ruslhugsunum sem žś hefur safnaš ķ gegnum tķšina.
  10. Faršu ķ innri fjįrsjóšsleit! Žetta er allt žarna – hiš innra. Tengstu stelpunni aftur, hvaš langaši hana? Hvaš hefur hśn aš segja žér? Hver ertu įn allra titla, starsheita, stöšu ķ fjölskyldunni. Hver ertu? Nżttu sköpunarkraftinn sem er ķ žessu lķfsskeiši til hins żtrasta. Mįlašu, skrifašu, syngdu, gólašu eša bara hvaš sem er, handavinna, smķšar, saumur. Endalaus uppspretta sköpunar bķšur hiš innra.

 

 

Ég gęti endalaust haldiš įfram en eftir aš hafa skošaš žetta lķfsskeiš er ég sannfęrš um aš ef mašur nżtir kraftinn til aš taka til žį veršur mašur mun sterkari ķ seinni hįlfleik.

 


« Sķšasta fęrsla | Nęsta fęrsla »

Bęta viš athugasemd

Ekki er lengur hęgt aš skrifa athugasemdir viš fęrsluna, žar sem tķmamörk į athugasemdir eru lišin.

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband