Fimm atriši sem žś ert žakklįt/ur fyrir.
4.9.2012 | 17:09
Helstu trśarbrögš heimsins, heimspekingar og fręšimenn į sviši jįkvęši- og hamingjufręša hafa sżnt fram į mikilvęgi žess aš vera žakklįtur. Ömmur heimsins hafa žvķ, enn og aftur, sannaš sig meš žvķ aš leggja įherslu į aš kenna barnabörnum žakklęti.
Ég hef unniš meš kenningar um jįkvęšni og hamingju ķ yfir įratug. Skrifaš bękur, kennt og veriš meš fjölda fyrirlestra um žetta efni. Samt sem įšur gleymi ég mér og er oft algjörlega ómešvituš um hvaš ég hef žaš gott.
Ķ žeirri bók sem ég nś vinn aš fjalla ég um vana og vanabundna hegšun. Žegar ég fór aš kynna mér žetta efni sķšasta haust sį ég fljótt aš žaš vęri snišugt aš gera žakklęti aš vana. Ķ žeim tilgangi aš auka jįkvęšni og hamingju mķna. Ég setti žvķ nżjan vana eša reglu af staš į heimilinu: Žegar viš boršum kvöldmat, sem viš gerum saman į hverjum degi, žį segjum viš hvert og eitt frį fimm atrišum sem viš erum žakklįt fyrir. žetta hefur męlst vel fyrir og žaš er ótrślegt hvaš fjögurra įra piltur er djśpur ķ sķnum žankagangi, "ég er žakklįtur fyrir mömmu og pabba og afa og ömmur mķnar og sveitina og feršalagiš og vini mķna." Stundum segist hann vera žakklįtur fyrir systkini sķn og heimili og stundum vill brenna viš aš žaš sé eitthvaš sem er efst į baugi žį stundina "žakklįtur fyrir drįttavélina sem ég sį, žakklįtur fyrir aš ég lagaši til ķ herberginu." Įtta įra skvķsan segist oftast vera žakklįt fyrir "Mosa, köttinn, mömmu og pabba og fjölskylduna og systkini, skólann minn og kennarann. ég er žakklįt fyrir aš ég var ekki óžekk ķ skólanum o.fl." Stundum ef žau hafa rifist žį taka žau fram aš žau séu ekki žakklįt fyrir hvort annaš. Eitt kvöldiš žegar mikiš var rifist viš matarboršiš og įtti sś stutta eitthvaš erfitt meš aš sofna. Loks kom hśn ęšandi fram og sagši "ok, mamma ég er žakklįt fyrir aš eiga hann fyrir bróšur žó aš hann sé stundum óžolandi!".
Ķ sumarfrķinu datt žessi vani stundum upp fyrir žvķ viš boršušum išulega meš öšrum og stundum var talaš annaš tungumįl viš mataboršiš. Žvķ hefur brunniš viš nśna aš viš gleymum okkur. Žį minna börnin mig į žegar ég į sķst von į. Ég er kannski aš flżta mér aš setja matinn į diskinn eša hlusta į kvöldfréttir eša hugsa um eitthvaš allt annaš. "Heyršu, mamma eigum viš ekki eftir aš segja af hverju viš erum glöš?". Žį munum viš eftir žessum góša vana.
Nśna langar mig aš bśa til fleiri žakklętisvana. Til dęmis žegar ég opna huršina heima hjį mér aš minna mig į aš vera žakklįt fyrir heimili mitt. žegar ég sest nišur viš skrifboršiš mitt aš vera žakklįt fyrir vinnuna mķna og verkefni. žegar ég tannbusta mig aš minna mig į aš vera žakklįt fyrir heilbrigši mitt, žegar ég sofna aš vera žakklįt fyrir fólkiš mitt.
Ég hvet žig til aš bśa til žakklętisvana ķ lķfi žķnu og finna hvernig mašur lęrir aš njóta betur hins hversdagslega - lįta dagana skipta mįli.
Bęta viš athugasemd [Innskrįning]
Ekki er lengur hęgt aš skrifa athugasemdir viš fęrsluna, žar sem tķmamörk į athugasemdir eru lišin.